Kupnja rabljenog automobila nije jednostavan posao. Hoćete li kupiti “mačka“ u vreći ili siguran automobil koji će vam poslužiti još godinama ovisi isključivo o vama kao kupcu, a na trgovcu je da vam “uvali“ auto kojemu se tek razradila “mašina“.
Nedavno sam započeo raspravu u grupi Život u Münchenu o kupovini automobila i u mnoštvu komentara istaknuo se jedan komentar; “Čemu tolika buka oko kupovine auta…ako znaš koji auto želiš, kupiš ga…“, no napominjem kakav auto ćete kupiti, ovisi o vama i vašim kriterijima. Nemamo svi iste kriterije i nismo svi isti kupci. Nemamo svi iste potrebe, nemamo svi iste želje kad se radi o opremi, izgledu i ono najvažnije “džepne prirode“. Netko pati o “makini“ (u to ulaze sve popularne gastarbajterske marke njemačkih proizvođača auta poput: gospodara prstvenova Audija, Mercedesa i BMW-a), netko gleda kilometražu i raznorazne gadgete koji su u autu, a s druge strane neki kupci nisu opterećeni ni sa markom automobila ni sa opremom već žele samo novi novcati automobil. Svačiji su ukusi različiti a o ukusima se ne raspravlja.
No da se vratim na ponudu automobila. Facebook grupe s tematikom života u Njemačkoj, vrište od ponuda lokalnih trgovaca rabljenim automobilima i preprodavača koji dijele linkove raznih auto kuća, prodavajući rabljene automobile o kojima ne znaju ama baš ništa pa čak ta vozila nisu osobno ni vidjeli osim na slikama. Ne znam za vas, ali ja kad kupujem automobil želim razgovarati s trgovcom koji zna sve o autu koji prodaje, jer to prodavači rade.
S druge strane postoje i razne auto kuće sa ponudom vozila na popularnim web stranicama poput; autoscout24.de i mobile.de valjda s najvećom bazom automobila u Njemačkoj. Tu se da naći dobar auto, samo je pitanje koliko daleko želite ići po njega. Ja osobno sam našao automobil baš po svojoj mjeri ali u Kasselu koji je od mene udaljen 500-tinjak km.
Kad sam izračunao cijenu karte do Kassela i odlazak do auto kuće koja je prodavala baš taj auto koji sam ja htio sa opremom po mojim kriterijima, stvorilo mi se nekoliko upitnika (?) iznad glave. Što ako mi se auto ne svidi?. Jel to siguran trgovac?. Pročitao sam neke loše komentare o autokući. Opet treba platit kartu 110 € nazad do kuće, treba putovat nazad 5 sati. A što ako mi se svidi?. Mogu li napraviti sve u jednom danu (mislim na prijavu probnih tablica) i vratiti se sa autom doma?. Pitanja puno a nisam znao što me čeka. Odluka je na vama. Stavite sve troškove na papir i vidite što vam se isplati.
Kako sam ja kupio svoj prvi automobil u Njemačkoj.
Počeo sam tražiti auto za kupnju dva mjeseca prije godišnjih odmora. Osim što sam gledao svaki dan oglase na već gore spomenutim web stranicama i pritom se raspitivao u autokućama u okolici Münchena, dobivao sam i dojave sa svih strana, tu i tamo sam pogledao i po neku ponudu facebook trgovaca koji su nudili automobile koje sam već i pogledao. Obišao sam sve ovlaštene auto kuće Audia i VW jer sam tražio modele Audia A6 karavan 2015. godište i VW Passat karavan 2015/2016. godište. Sve od opreme je dolazilo u obzir ali auto mora imati automatski mjenjač.
Potraga za automobilom sezala je od Münchena, Frankfurta, Kassela pa sve do Marsa. Nije da ja nisam našao automobil kakav se meni sviđa već sam pri provjeri automobila naišao na razne nepravilnosti koje su mi zatajene poput; auto je bilo udareno sa cijele desne strane ili auto je izgorilo ili lakirali smo pikice po haubi a u biti promijenjen je cijeli prednji kraj, ili automobil ima 210 tis. kilometara ali je dobar motor (auto jučer dovezeno u salon a vratilo se iz lizinga), itd. Svako auto je imalo neku manu koja me odbila od kupnje. Kako sam provjeravao automobile? To je tajna, ali sam na sreću imao tu mogućnost da znam sve o automobilu ukoliko je servisiran u ovlaštenom servisu.
Moram napomenut da su auti dosta jeftiniji sjevernije od Münchena tj. u srednjoj i gornjoj Njemačkoj. Za isti automobil koji je u Münchenu 16.900 €, u gornjoj Njemačkoj se može naći i do 2.000 eura jeftiniji.
Hura!!!! Našao sam automobil koji se meni svidio i koji je po mojim kriterijima i to u Münchenu. Auto je tek stavljeno u prodaju i mislim da smo bili drugi koji smo došli pogledati automobil (e da, prije nego smo išli pogledati auto, nazvali smo i dogovorili probnu vožnju).
Pregledao sam automobil (onoliko koliko se ja razumijem u motorna vozila), zavirio pod haubu, unutrašnjost je poprilično očuvana, ja i žena napravili smo probnu vožnju, istestirao sam auto maksimalno. Vratili se u autosalon, na pregovore sa trgovcem jer želim baš taj auto danas, pripremio sam novce (s figom da će bit nekog spuštanja cijene, ovo, ono) stavio sam ih na stol i Ich kaufe diese auto today (njemački mi je katastrofa, ma da se ne lažemo i ne znam ga) al ajd mislim se kad vidi eure na stolu (to je univerzalni jezik svih trgovaca) bit će to brzo sve gotovo. Ali ne. Nein. No. Nema spuštanja cijene, auto tek došlo u salon, nema nikakvih pogodnosti, auto ne možemo platiti u kešu, sve mora ići preko banke. Trgovac koji mrzi sam sebe do pola dana a od pola dana cijeli svijet napravio nam je račun i rekao ako uplatimo danas (bio je četvrtak) do 13 sati novce (a mi bili oko 15 sati u salonu) da ćemo dobiti papire od automobila eventualno u ponedjeljak i da možemo na Zulassungsstelle prijaviti automobil.
Nekako smo mi to uspjeli riješiti s uplatom isti četvrtak, naravno dokaz o uplati u banci sa pečatom im ne vrijedi apsolutno ništa al jbg-a probali smo.
Pričekali smo par dana, naravno od ponedjeljka nije bilo ništa ali utorak evo u podne poziv da su papiri stigli u salon i da možemo ići prijaviti automobi.
Prethodno sam se raspitao što i kako dalje, pošto mi je ovo prvi automobil u Njemačkoj ne znam proceduru. Iz raznih izvora sam saznao da prije registracije, moram ugovoriti osiguranje.
NAPOMENA: Ukoliko se ne rezumijete u automobil, savjetujem svakako da netko ode s vama u autosalon. Automobil naravno mora imati servisnu knjižicu. Pitajte trgovca da li je automobil udaran (nama su rekli za nekoliko automobila koje sam gledao da su vrata udarena i zamijenjena itd), do kada vrijedi TÜV (inače vrijedi 2 godine) i obavezno gledajte da vam se da garancija koja je uglavnom 12 mj.
Majko mila, koje osiguranje izabrati!!!!
I to je valjda još gore nego kad sam tražio automobil. Prije registracije, morate ugovoriti osiguranje i dobiti neki broj. Osiguranja su manje više sva online, ima ih puno, nijanse će vas dijeliti do odluke, ali ja sam čitao recenzije i mišljanja drugih ljudi. Naravno imate svašta za pročitati i sad ste još više u nedoumici kao i ja. Kako mi je prvi automobil u De, svjestan sam da ću morat krenut iz početka, premda sam imao nekoliko automobila do sada ali na ime tvrtke, ponadao sam se da ću dobiti barem neki bonus na godine vozačke u džepu. Iskupnjavao sam razne podatke, dobivao razne cijene ali kako mi nisu bile jasne neke stavke odlučio sam da odem direkt u neko osiguranje gdje ću moć možda dobit više informacija i izvuć neki bonus. O osiguranjima, detaljima i cakama pišemo uskoro.
Ponuda za osiguranje sam dobio nekoliko, usporedio sam ih i odlučio sam se na Huk Coburg kod Ane Stapf u Unterschleißheim-u (zašto sam se odlučio za to osiguranje, pisat ću drugom prilikom).
Kod osiguranja pripazite na sve. Nemoje tražit naše iz razloga što se možete sporazumit s njima ali uglavnom vam se “uvali“ najskuplje osiguranje a dobit ćete teilkasko.
Napomena: dobio sam i nekoliko preporuka da osiguranje pogledam na portalu 24check.de. Kako sam izgubio povjerenje prije u ovaj portal, sad sam se uvjerio da to nije pouzdana metoda uspoređivanja cijena.
Prije nego sam posjetio ured gospođe Ane, poslala nam je broj s kojim možemo otići prijaviti auto, a detalje ćemo izbrusiti naknadno.
Prijava automobila na Zulassungsstelle, bilježnik i biljezi
Šalim se. Nema bilježnika i biljega. Ušetate u zgradu, ljubazna teta vas uputi nakon pregleda papira na koji kat i sobu trebate otići, uruči vam jedan dokument koji trebate popuniti a kad vas pozovu u sobu date im papir sa brojem vašeg konta za porez na auto koji će skinuti s vašeg konta, osobnu, broj od osiguranja i račun od 47 eura koji platite na automatskoj kasi u prizemlju, bez čekanja u redu i nadurenih teta iza šaltera.
Kad ste uplatili tih 47 eura možete otići po tablice koje su gotove u par minuta i platio sam ih 27 eura.
Sa tablicama se vraćate nazad u Zulassungsstelle u prizemlje gdje vam na tablice zalijepe markice i to je sve. Registrirali ste automobil.
Obožavam ovu zemlju bez previše birokracije i kompliciranja.
S tablicama smo otišli po automobil u autosalon. Pritom smo dobili i potvrdu da su nam još jednom pregledali automobil i garanciju.
Da rezumiramo:
- Pazite od koga kupujete automobil, pogledajte po internetu recenzije trgovca, izbjegavajte turke, arape, cigane, naše poštene trgovce, fb trgovce koji nisu nikad vidjeli automobil, muljatore koji ne znaju ništa o automobilu osim kolika je kamata.
- Ako imate nekoga tko se razumije u automobil, svakako ga povedite jer će vam biti lakše donijeti odluku a i trgovac se neće usuditi prodavati vam maglu.
- Dobro se raspitajte o automobilu.
- Dobro utvrdite način financiranja ako ste se odlučili na taj korak. Svi manje više reklamiraju kamate koje u stvarnosti nisu takve.
- Pogledajte možete li dobiti manju kamatu za gotoinu u svojoj matičnoj banci
- Pazite da vam ne uvale razna osiguranja koja mogu doći i do 3000 € kad uzimate auto na finanzirung
- Pazite se i dobro raspitajte što ugovarate kod osiguranja. Nije isto ako imate teilkasko i vollkasko.
- Što je i tko osiguran u automobilu.
- Jel vaš automobil osiguran van Njemačke i pokriva li štetu u slučaju nezgodne u Hrvatskoj, Bosni ili Srbiji.
- Pazite se da vam ne uvale još neka dodatna osiguranja koja ćete morati plaćati.
Nadam se da će vam savjeti koja sam osobno prošao biti od velike koristi.
Ako imate drugačije iskustvo s kupovinom automobila, bilo loše ili dobro, pišite nam na email info@zivotuminhenu.de. Radujemo se i vašim pričama.