Odlučili ste napustiti trajno Njemačku možda zbog pronalaska boljeg života izvan Njemačke ali ni sami ne znate što sve trebate odjaviti kako ne bi ostali repovi iza vas koji mogu postati skupi. Donosimo popis stvari na koje ti trebali obratiti pažnju i što trebate učiniti da biste uspješno napustili zemlju i birokraciju.

Stan

Ako ste iznajmljivali stan u Njemačkoj, unaprijed obavijestite svog stanodavca da odlazite. Većina ugovora to zahtijeva najmanje tri mjeseca unaprijed.

Obavezno pročitajte i ovaj tekst: Raskid ugovora o najmu stanu

Ako živite u WG-u

Ako živite u zajedničkom stanu (WG), provjerite sa svojim stanarima kako odlazak utječe na ugovor. Stanodavci će vam ponekad dopustiti da imate situaciju pod-najma ili da vas netko zamijeni. U ovom će slučaju ovdje biti koristan predložak obavijesti o raskidu.

Kozmetički popravci štete po stanu

Dali ste otkaz u stanu, ne zaboravite na oštećenja koja su mogla nastati tokom vašeg boravka u stanu. Ukoliko su oštećenja veća i zahtjevaju velike zahvate i popravke možete ih popraviti o svom trošku ili će vlasnik zadržati kauciju.

Kaucija

Svakako porazgovarajte sa iznajmljivačem kako biste utvrdili kada možete očekivati ​​povrat depozita (kaucije koju ste dali kad ste ulazili u stan). Nažalost, ne postoji zakonski maksimalan vremenski rok da vam oni to vrate. Međutim, općenito je razumno četiri tjedna nakon što ste ispraznili stan i platili sve.

Režije i napuštanje stana

Kada odlazite, fotografirajte brojila komunalne službe, kao što su plin, struja i voda, kako biste dobavljaču i / ili iznajmljivaču dokazali svoju potrošnju. Obavezno pregledajte stan, ako je moguće sa stanodavcem i vratite ključ. Vaš stanodavac trebao bi tijekom primopredaje potpisati papir kojim se potvrđuje da je stan u redu i da su vraćene sve ključne kopije.

Računi i ugovori

Prije odlaska trebali biste stupiti u kontakt sa dobavljačima električne energije i plina radi raskida ugovora.

Ne zaboravite raskinuti sve druge ugovore za koje ste odgovorni, uključujući električnu energiju, internet, telefon, vodu, druga osiguranja, kao i rekreativne stvari poput članstva u teretani ili bilo kojeg drugog članstva u klubu. Svakako započnite s planiranjem tri mjeseca unaprijed jer neka članstva mogu imati otkazne rokove.

Većina internetskih ugovora odnosi se na dugoročno razdoblje i možda ćete morati ponijeti svoj Abmeldung kako biste dokazali da zauvijek napuštate zemlju i da morate raskinuti ugovor. Kupci koji se odsele obuhvaćeni su ovim zakonom: izmjena i dopuna TKG-a §46. VIII i smiju otkazati ugovor izvan minimalnog trajanja s tromjesečnim otkaznim rokom ako se sele. Ovdje pogledajte primjere obrazaca za otkaz ugovora

Ako imate pretplate koje želite nastaviti, poput pretplata na streaming, ažurirajte adresu i detalje o plaćanju, kao i unesite bilo kakve druge promjene.

Za poštu možete ugovoriti ugovor o prosljeđivanju pošte s Deutsche Postom kako biste bili sigurni da nećete propustiti nijedno važno pismo kada ste u novom domu. Standardna usluga prosljeđivanja traje godinu dana, uz mogućnost produženja uz dodatni trošak.

Posao

Unaprijed obavijestite poslodavca da napuštate tvrtku i gdje treba isplatiti zadnju plaću. Primjer raskida pogledajte ovdje

Osiguranje

Unaprijed kontaktirajte svoje osiguravajuće društvo da biste prekinuli svoje police. Za zdravstveno osiguranje razgovarajte sa svojim pružateljem usluga kako biste utvrdili postoji li način prijenosa prava na vašu mirovinu, možete odlučiti da njemački sustav to zadrži umjesto vas.

Porez

Provjerite svoju situaciju kao porezni obveznik. Ako trajno napustite Njemačku i ne vratite se živjeti više od 183 dana godišnje, vjerojatno u Njemačkoj više nećete biti oporezivi. To, međutim, ne stoji ako imate imovinu ili imovinu koja donosi prihod u Njemačkoj ili se vraćate duže od 183 dana u godini.

Imate li dodatnih pitanja kod poreznog savjetnika. Poreznu prijavu možete predati nakon napuštanja Njemačke.

Stupite u kontakt s GEZ-om i obavijestite ih da se selite. Ovaj obrazac pisma obavijesti o raskidu možete koristiti za zaustavljanje plaćanja doprinosa za emitiranje (TV porez).

Ako ste samozaposleni, obavezno javite poreznoj upravi da napuštate zemlju.

Naknade za nezaposlenost

Ako ispunjavate uvjete za naknadu za nezaposlene u Njemačkoj, te će naknade možda biti moguće prenijeti u sustav vaše nove zemlje. To je osobito izvedivo ako se preselite u drugu zemlju unutar EU.

Povrat mirovinskih doprinosa

Ako ste u Njemačkoj radili manje od pet godina i niste državljanin EU, možete povratiti svoje mirovinske doprinose. Ovdje možete pronaći detaljni vodič o postupku kako to učiniti.

Bankovni račun

Obavijestite svoju banku da odlazite i po potrebi rezervirajte sastanak. Obavezno unovčite preostali novac na svojim računima ako se ne planirate vratiti.

Namještaj

Planirajte što ćete prodati i što ćete zadržati. Web stranice poput Ebay oglasnika prikladan su resurs za prodaju ili poklanjanje stvari kao i Facebook grupe s raznim tematikama prodaje su zgodne za prodaju viška stvari. Da prodajete stvari možete objaviti i u grupi Život u Minhenu , jedinoj grupi namjenjenoj dijaspori sa ljudima koji stvarno žive i rade u Münchenu i okolici.

Odjava s adrese

Baš kao i kad ste se prvi put pojavili u Njemačkoj, registrirali ste se s adresom, tako se i prilikom odlaska morate odjaviti. Možete ispuniti obrazac za „odjavu registracije“ koji ćete pronaći u lokalnom Bürgeramtu ili na netu. To možete učiniti i poštom. Imate najviše dva tjedna nakon odlaska iz Njemačke da odjavite svoju adresu.

Reci zbogom

Ako napuštate Njemačku, poželit ćete se oprostiti od svih prijatelja koje ste ovdje stekli i posljednji put uživati ​​u svojim omiljenim mjestima. Ako vam se sreća ne osmijehne u novom mjestu ili u domovini ne krene rasti cviječe, vratit se možete u svako doba.

Imate opasku na tekst ili ste prošli proces selidbe iz Njemačke, možete nam napisati svoje iskustvo i poslati nam na email info@zivotuminhenu.de

Kupnja rabljenog automobila nije jednostavan posao. Hoćete li kupiti “mačka“ u vreći ili siguran automobil koji će vam poslužiti još godinama ovisi isključivo o vama kao kupcu, a na trgovcu je da vam “uvali“ auto kojemu se tek razradila “mašina“.

Nedavno sam započeo raspravu u grupi Život u Münchenu o kupovini automobila i u mnoštvu komentara istaknuo se jedan komentar; “Čemu tolika buka oko kupovine auta…ako znaš koji auto želiš, kupiš ga…“, no napominjem kakav auto ćete kupiti, ovisi o vama i vašim kriterijima. Nemamo svi iste kriterije i nismo svi isti kupci. Nemamo svi iste potrebe, nemamo svi iste želje kad se radi o opremi, izgledu i ono najvažnije “džepne prirode“. Netko pati o “makini“ (u to ulaze sve popularne gastarbajterske marke njemačkih proizvođača auta poput: gospodara prstvenova Audija, Mercedesa i BMW-a), netko gleda kilometražu i raznorazne gadgete koji su u autu, a s druge strane neki kupci nisu opterećeni ni sa markom automobila ni sa opremom već žele samo novi novcati automobil. Svačiji su ukusi različiti a o ukusima se ne raspravlja.

No da se vratim na ponudu automobila. Facebook grupe s tematikom života u Njemačkoj, vrište od ponuda lokalnih trgovaca rabljenim automobilima i preprodavača koji dijele linkove raznih auto kuća, prodavajući rabljene automobile o kojima ne znaju ama baš ništa pa čak ta vozila nisu osobno ni vidjeli osim na slikama. Ne znam za vas, ali ja kad kupujem automobil želim razgovarati s trgovcom koji zna sve o autu koji prodaje, jer to prodavači rade.

S druge strane postoje i razne auto kuće sa ponudom vozila na popularnim web stranicama poput; autoscout24.de i mobile.de valjda s najvećom bazom automobila u Njemačkoj. Tu se da naći dobar auto, samo je pitanje koliko daleko želite ići po njega. Ja osobno sam našao automobil baš po svojoj mjeri ali u Kasselu koji je od mene udaljen 500-tinjak km.

Kad sam izračunao cijenu karte do Kassela i odlazak do auto kuće koja je prodavala baš taj auto koji sam ja htio sa opremom po mojim kriterijima, stvorilo mi se nekoliko upitnika (?) iznad glave. Što ako mi se auto ne svidi?. Jel to siguran trgovac?. Pročitao sam neke loše komentare o autokući. Opet treba platit kartu 110 € nazad do kuće, treba putovat nazad 5 sati. A što ako mi se svidi?. Mogu li napraviti sve u jednom danu (mislim na prijavu probnih tablica) i vratiti se sa autom doma?. Pitanja puno a nisam znao što me čeka. Odluka je na vama. Stavite sve troškove na papir i vidite što vam se isplati.

Kako sam ja kupio svoj prvi automobil u Njemačkoj.

Počeo sam tražiti auto za kupnju dva mjeseca prije godišnjih odmora. Osim što sam gledao svaki dan oglase na već gore spomenutim web stranicama i pritom se raspitivao u autokućama u okolici Münchena, dobivao sam i dojave sa svih strana, tu i tamo sam pogledao i po neku ponudu facebook trgovaca koji su nudili automobile koje sam već i pogledao. Obišao sam sve ovlaštene auto kuće Audia i VW jer sam tražio modele Audia A6 karavan 2015. godište i VW Passat karavan 2015/2016. godište. Sve od opreme je dolazilo u obzir ali auto mora imati automatski mjenjač.

Potraga za automobilom sezala je od Münchena, Frankfurta, Kassela pa sve do Marsa. Nije da ja nisam našao automobil kakav se meni sviđa već sam pri provjeri automobila naišao na razne nepravilnosti koje su mi zatajene poput; auto je bilo udareno sa cijele desne strane ili auto je izgorilo ili lakirali smo pikice po haubi a u biti promijenjen je cijeli prednji kraj, ili automobil ima 210 tis. kilometara ali je dobar motor (auto jučer dovezeno u salon a vratilo se iz lizinga), itd. Svako auto je imalo neku manu koja me odbila od kupnje. Kako sam provjeravao automobile? To je tajna, ali sam na sreću imao tu mogućnost da znam sve o automobilu ukoliko je servisiran u ovlaštenom servisu.

Moram napomenut da su auti dosta jeftiniji sjevernije od Münchena tj. u srednjoj i gornjoj Njemačkoj. Za isti automobil koji je u Münchenu 16.900 €, u gornjoj Njemačkoj se može naći i do 2.000 eura jeftiniji.

Hura!!!! Našao sam automobil koji se meni svidio i koji je po mojim kriterijima i to u Münchenu. Auto je tek stavljeno u prodaju i mislim da smo bili drugi koji smo došli pogledati automobil (e da, prije nego smo išli pogledati auto, nazvali smo i dogovorili probnu vožnju).

Pregledao sam automobil (onoliko koliko se ja razumijem u motorna vozila), zavirio pod haubu, unutrašnjost je poprilično očuvana, ja i žena napravili smo probnu vožnju, istestirao sam auto maksimalno. Vratili se u autosalon, na pregovore sa trgovcem jer želim baš taj auto danas, pripremio sam novce (s figom da će bit nekog spuštanja cijene, ovo, ono) stavio sam ih na stol i Ich kaufe diese auto today (njemački mi je katastrofa, ma da se ne lažemo i ne znam ga) al ajd mislim se kad vidi eure na stolu (to je univerzalni jezik svih trgovaca) bit će to brzo sve gotovo. Ali ne. Nein. No. Nema spuštanja cijene, auto tek došlo u salon, nema nikakvih pogodnosti, auto ne možemo platiti u kešu, sve mora ići preko banke. Trgovac koji mrzi sam sebe do pola dana a od pola dana cijeli svijet napravio nam je račun i rekao ako uplatimo danas (bio je četvrtak) do 13 sati novce (a mi bili oko 15 sati u salonu) da ćemo dobiti papire od automobila eventualno u ponedjeljak i da možemo na Zulassungsstelle prijaviti automobil.

Nekako smo mi to uspjeli riješiti s uplatom isti četvrtak, naravno dokaz o uplati u banci sa pečatom im ne vrijedi apsolutno ništa al jbg-a probali smo.

Pričekali smo par dana, naravno od ponedjeljka nije bilo ništa ali utorak evo u podne poziv da su papiri stigli u salon i da možemo ići prijaviti automobi.

Prethodno sam se raspitao što i kako dalje, pošto mi je ovo prvi automobil u Njemačkoj ne znam proceduru. Iz raznih izvora sam saznao da prije registracije, moram ugovoriti osiguranje.

NAPOMENA: Ukoliko se ne rezumijete u automobil, savjetujem svakako da netko ode s vama u autosalon. Automobil naravno mora imati servisnu knjižicu. Pitajte trgovca da li je automobil udaran (nama su rekli za nekoliko automobila koje sam gledao da su vrata udarena i zamijenjena itd), do kada vrijedi TÜV (inače vrijedi 2 godine) i obavezno gledajte da vam se da garancija koja je uglavnom 12 mj.

Majko mila, koje osiguranje izabrati!!!!

I to je valjda još gore nego kad sam tražio automobil. Prije registracije, morate ugovoriti osiguranje i dobiti neki broj. Osiguranja su manje više sva online, ima ih puno, nijanse će vas dijeliti do odluke, ali ja sam čitao recenzije i mišljanja drugih ljudi. Naravno imate svašta za pročitati i sad ste još više u nedoumici kao i ja. Kako mi je prvi automobil u De, svjestan sam da ću morat krenut iz početka, premda sam imao nekoliko automobila do sada ali na ime tvrtke, ponadao sam se da ću dobiti barem neki bonus na godine vozačke u džepu. Iskupnjavao sam razne podatke, dobivao razne cijene ali kako mi nisu bile jasne neke stavke odlučio sam da odem direkt u neko osiguranje gdje ću moć možda dobit više informacija i izvuć neki bonus. O osiguranjima, detaljima i cakama pišemo uskoro.

Ponuda za osiguranje sam dobio nekoliko, usporedio sam ih i odlučio sam se na Huk Coburg kod Ane Stapf u Unterschleißheim-u (zašto sam se odlučio za to osiguranje, pisat ću drugom prilikom).

Kod osiguranja pripazite na sve. Nemoje tražit naše iz razloga što se možete sporazumit s njima ali uglavnom vam se “uvali“ najskuplje osiguranje a dobit ćete teilkasko. 

Napomena: dobio sam i nekoliko preporuka da osiguranje pogledam na portalu 24check.de. Kako sam izgubio povjerenje prije u ovaj portal, sad sam se uvjerio da to nije pouzdana metoda uspoređivanja cijena.

Prije nego sam posjetio ured gospođe Ane, poslala nam je broj s kojim možemo otići prijaviti auto, a detalje ćemo izbrusiti naknadno.

Prijava automobila na Zulassungsstelle, bilježnik i biljezi

Šalim se. Nema bilježnika i biljega. Ušetate u zgradu, ljubazna teta vas uputi nakon pregleda papira na koji kat i sobu trebate otići, uruči vam jedan dokument koji trebate popuniti a kad vas pozovu u sobu date im papir sa brojem vašeg konta za porez na auto koji će skinuti s vašeg konta, osobnu, broj od osiguranja i račun od 47 eura koji platite na automatskoj kasi u prizemlju, bez čekanja u redu i nadurenih teta iza šaltera.

Kad ste uplatili tih 47 eura možete otići po tablice koje su gotove u par minuta i platio sam ih 27 eura.

Sa tablicama se vraćate nazad u Zulassungsstelle u prizemlje gdje vam na tablice zalijepe markice i to je sve. Registrirali ste automobil.

Obožavam ovu zemlju bez previše birokracije i kompliciranja.

S tablicama smo otišli po automobil u autosalon. Pritom smo dobili i potvrdu da su nam još jednom pregledali automobil i garanciju.

Da rezumiramo:

• Pazite od koga kupujete automobil, pogledajte po internetu recenzije trgovca, izbjegavajte turke, arape, cigane, naše poštene trgovce, fb trgovce koji nisu nikad vidjeli automobil, muljatore koji ne znaju ništa o automobilu osim kolika je kamata.
• Ako imate nekoga tko se razumije u automobil, svakako ga povedite jer će vam biti lakše donijeti odluku a i trgovac se neće usuditi prodavati vam maglu.
• Dobro se raspitajte o automobilu.
• Dobro utvrdite način financiranja ako ste se odlučili na taj korak. Svi manje više reklamiraju kamate koje u stvarnosti nisu takve.
• Pogledajte možete li dobiti manju kamatu za gotoinu u svojoj matičnoj banci
• Pazite da vam ne uvale razna osiguranja koja mogu doći i do 3000 € kad uzimate auto na finanzirung
• Pazite se i dobro raspitajte što ugovarate kod osiguranja. Nije isto ako imate teilkasko i vollkasko.
• Što je i tko osiguran u automobilu.
• Jel vaš automobil osiguran van Njemačke i pokriva li štetu u slučaju nezgodne u Hrvatskoj, Bosni ili Srbiji.
• Pazite se da vam ne uvale još neka dodatna osiguranja koja ćete morati plaćati.

Nadam se da će vam savjeti koja sam osobno prošao biti od velike koristi.

Ako imate drugačije iskustvo s kupovinom automobila, bilo loše ili dobro, pišite nam na email info@zivotuminhenu.de. Radujemo se i vašim pričama.

Ponukan svakodnevnim upitima za posao, komentarima po društvenim mrežama i osobnih iskustava onih koji su radili kod “naših“ poslodavaca i naših “poduzetnika“ koji su zaposlili nekog s ex-yu prostora, rodila se i ideja za ovaj članak.

Svakodnevno svjedočimo oglasima na društvenim mrežama, kako netko traži posao i smještaj iz ex-yu zemalja u Njemačkoj.  Neki biraju određene gradove i poslove, dok većina njih, zovem ih “radili bi bilo što“, bez ikakvog znanja njemačkog jezika biraju bilo što samo da rade. Pomislim se nekad, vrlo hrabar potez i moj naklon takvim osobama, ali onda me obuzme i ljutnja prema takvim ljudima jer uz svu današnju tehnologiju (online tečajevi za njemački, razne aplikacije, Google recenzije itd) nisu se spremni pripremiti za ono što žele, već sve češće čitamo kako su isti prevareni na razne načine i to uglavnom od naših “poduzetnika“ po Njemačkoj koje svrstavamo u isti koš ali stajalište svih je, da je uvijek radnik u pravu, premda to i nije uvijek baš tako.

Ono što mogu pročitati na svim društvenim mrežama kad se spomene zapošljavanje je, bježi od naših, samo nemoj kod naših, nemoj petljat s našima i slično, a ja se pitam što je s radnicima? S onima koji su svako malo na bolovanju, koji se stalno za nešto žale, koji samo nešto obećavaju, koji su izvrsni majstori i znaju sve radit, koji čim su počeli žicaju za 200-300 eura, koji lažu o znanju jezika, koji će sve obećat samo da ih se zaposli. Onda kreću razočarenja, i za jedne i za druge.

Za jedne gazda je lopov, prevarant, ovakav i onakav, a za druge isto to, lopovi, muljatori, neće da rade, stalno neki izgovori itd.

U Njemačku sigurno nitko ne doseli da bi radio za kikiriki, a isto tako da bi pokrivao štetu radnika koji nisu stručni u svom poslu. Kako je teško naći dobrog poslodavca tako je teško naći i poštenog i vrijednog radnika.

Razbio bi neke mitove što se tiče “naših poslodavaca“.

– Naši poslodavci se ne drže pravila i zakona kao Nijemci. Zar se stvarno svi ne drže zakona? Lako je danas otići prijaviti bilo koju nepravilnost ako smatrate da ste zakinuti. Njemačka je koliko toliko uređena zemlja i imate prava. Dodao bi da sve više njemačkih poslodavaca lovi u mutnome i iskorištava našu jeftinu radnu snagu koja ne zna njemački jezik i ne poznaje zakone.

– Naši ljudi drže uglavnom građevinske firme, prijevoz, firme za čišćenje ili ugostiteljstvo i daju male plaće. Pa i Nijemci, Grci, Turci, Bugari itd., drže isto takve firme i isto su slabe satnice. Uglavnom se nude propisane satnice za određene branše tj. minimalci.

Da budem iskren, možda će se mnogi složit sa mnom a mnogi i neće, nitko vas ne tjera da radite za “naše“. Isto tako, ne tražite “naše“ poslodavce samo zato jer ne znate jezik i bit će vam lakše. ISTO TAKO NAPOMINJEM DA NIJEMCI CIJENE VRIJEDNE LJUDE KAO I NAŠI POSLODAVCI.

Naučite njemački jezik, pripremite se barem na osnovne stvari. Budite svjesni da ćete bez znanje jezika moći naći jedino low cost poslove koji su slabo plaćeni i s kojim generalno nećete moći napredovati. Uglavnom zbog manjka vremena nećete moći ići na tečajeve jezika kako bi ste tražili drugi plaćeniji posao ili barem iz svoje struke.

Prije nego ste odlučili uputiti se u Njemačku, točno iskristalizirajte što želite radit, koji posao. Tražim bilo kakav posao govori samo jedno, a to je da nemate samopouzdanja a takav radnik koji ne zna što traži, nikome ne treba.

Napišite stručni životopis, ne lažite o znanju jezika i poslovima koje ste radili. Prevedite diplome, napišite motivacijsko pismo i recite da ste spremni učiti njemački i u kojem vremenu ćete ga svladati. Napomenite i da ste spremni učiti o poslu i da ukoliko postoje neki extra tečajevi da ste spremni ići na njih. Stručni životopis možete vam napraviti netko sa odličnim poznavanjem njemačkog jezika. Ako vam treba stručno pisanje životopisa na njemačkom jeziku, pošaljite nam email na info@zivotuminhenu.de

Posao tražite isključivo na mjestima gdje se poslovi nude. Facebook grupe nisu mjesto gdje ćete naći neku dobru preporuku za posao, ali možete saznati ponešto o poslodavcu ukoliko ga prati loš glas.

Pogledajte poslove na ovim portalima:

Stranica njemačke agencije za zapošljavanje

Monster

Stepstone

ili se raspitajte kod neke zeitarbeit firme za početak.

Na svim ovim stranicama ne nude se poslovi sa smještajem. Za smještaj se morate pobrinuti sami.

U narednom članku, donosimo veliki intervju “naših poduzetnika“ kako je raditi sa radnicima iz ex-yu zemalja.

Pozivamo vas da napišete svoje iskustvo rada u Njemačkoj bilo za poduzetnike iz ex-yu zemalja ili za njemca, na naš email: info@zivotuminhenu.de

Prije nego otvorite račun u nekoj od banaka, potrebno je upoznati se sa značenjima poput:

Girokonto – to je tekući račun gdje vam sjeda plaća, i s kojega možete plaćati račune poput najamnine, struje, telekomunikacija i slično

Guthabenkonto – to je račun na koji možete samo uplaćivati i podizati novac dostupan na računu, taj račun je alternativa za one koji zbog svog SCHUFA stanja ne mogu otvoriti normalan tekući račun (girokonto)

Sparbuchkonto – ovaj račun služi za dugoročnu štednju.

Mietkautionskonto – to je besplatan račun u banci koji vi otvarate , (online), prebacujete sredstva potrebna za kauciju na taj račun, s tim računom garantirate  najmodavcu da se ima od kuda naplatiti u slučaju da niste podmirili svoje obaveze, ili je došlo do oštećenja iznajmljene nekretnine.

Sperrkonto –  račun koji dozvoljava podizanje u jednom mjesecu sredstva do iznosa od 670€, taj račun možete otvoriti online u svojoj zemlji, i prebaciti sredstva  (minimalno 8040 €) dok ste još doma i tražite posao ili stan.

Dispokredit – dozvoljeni minus na koji se obračunava kamata

Zinsen – kamate

Uberweisung – prebacivanje novca

Bargeld – gotovina

Schufa – vaša kreditna sposobnost, recimo da ne plaćate račune na vrijeme, dobivate schufa negativne bodove, tj. vaša kreditna sposobnost pada. Više o SHUFI možete pročitati u članku: Što je SHUFA i zašto vam treba

Savjet:

Prije nego što krenete otvarati račun, raspitajte se u svojoj banci:
– Koliko će vas koštati dizanje novaca na drugim bankomatima (dizanje novca na nekim drugim bankomatima drugih banaka košta 5 – 8 €)

– Koliko košta prebacivanje sredstava na neki račun u matičnim zemljama (ukoliko prebacujete svojoj obitelji novac npr. u Hrvatsku)

– Koliko uzimaju za dizanje novaca na drugim bankomatima izvan Njemačke npr. u Hrvatskoj

– Na kojim bankomatima u inozemstvu je najbolje dizati novac.

Prijava na adresu – Anmeldung

Ukoliko ste došli s namjerom trajnog boravka u Münchenu, trebate prijavu na adresu. Prijava Vašeg boravišta obavlja se u nadležnom Uredu za prijavu boravišta ili u nekim manjim mjestima u rathaus-u.

Ukoliko ćete raditi u Njemačkoj, prijava je obavezna iz više razloga. Bez prijave ne možete dobiti porezni broj (Steuer ID Nummer), koji Vam je od primarne važnosti kod daljnjih administrativnih potreba.

Dokumenti potrebni za prijavu boravišta:

• Važeća putovnica i/ili osobna iskaznica
• Prijavni obrazac Ureda za prijavu boravišta (možete ga dobiti direktno u uredu, a u nekim gradovima prijavni obrazac je moguće preuzeti s interneta)
• Potvrda o useljenju u stan “Wohnungsgeberbescheinigung“ – potpisana od strane vlasnika stana ili najmodavca

Imajte na umu:

• Ne dajite nikakav novac za prijavu. Prijava se ne plaća.
• Ukoliko se ne prijavljujete na svoj (iznajmljen) stan, raspitajte se možete li se uopće prijaviti i koliko osoba je trenutno prijavljeno na istoj adresi.
• Ukoliko niste EU osoba, trebat će vam određena kvadratura po osobi za prijavu.
• Istaknite na svoj sandučić ime i prezime jer će vam uskoro poći pristizati pošta.
• Kad se prijavite na adresu, ubrzo će vam doći i obrzac za plaćanje TV pretplate. Ako niste sami u stanu, upišite u obrazac broj pod kojim se već plaća pretplata kako nebi plaćali još jednu pretplatu.
• Nakon prijave boravišta, na svoju adresu u roku 10-tak dana dobit ćete Porezni/Identifikacijski broj.

Obavezno se odjavite iz Hrvatske prvi put nakon što odete u Hrvatsku. Više o odjavi pročitajte na ovom linku: Odjava boravišta u RH

Njemačkoj postoji zakonsko i privatno zdravstveno osiguranje, a razlike osim u cijeni su i u beneficijama koje se nude.

U Njemačkoj je većina ljudi zakonsko osigurano. Svatko tko želi biti privatno osiguran, mora ispuniti i određene uvjete. I ako privatno zdravstveno osiguranje nudi neke prednosti, trebate sve pažljivo proučiti.

Postoji dosta razlika između dva sustava zdravstvenog osiguranja. To se odnosi na uvjete pristupa, iznos doprinosa i prednosti. Budući da je prebacivanje s privatnog zdravstvenog osiguranja (PHI) na zakonsko zdravstveno osiguranje (SHI) moguće samo u određenim slučajevima, odluka o privatnom osiguranju može postati skup sport.

Razlike između PKV i GKV

U privatnom zdravstvenom osiguranju, zarada osiguranika nije važna. Doprinosi ovise o riziku osiguranja. To se određuje između ostalog po dobi, spolu i već postojećim uvjetima. Privatno zdravstveno osiguranje ne apsorbira sve. S druge strane, postoje zakonski uvjeti o tome tko može postati član PKV a to su:

– Službenici
– Studenti
– Samozaposleni
– Zaposlenici čija bruto plaća prelazi godišnju granicu zarade

Pacijenti s privatnim osiguranjem mogu dobiti sastanke sa specijalistima u kratkom roku. Osim toga, privatno osigurane osobe imaju slobodan izbor liječnika, dok one osigurane zakonskim zdravstvenim osiguranjem mogu liječiti samo liječnici koji su u sustavu zdravstvenog osiguranja.

Trošak lijekova obično pokriva privatno zdravstveno osiguranje u cijelosti, a zakonski  osigurane osobe moraju izvršiti dodatnu uplatu. Jedan od nedostataka PKV je da svaki član obitelji mora imati svoje osiguranje tj. nositelj osiguranja ne može staviti na sebe ni jednog člana obitelji.

U početku je privatno zdravstveno osiguranje često jeftinije

Za mlade muškarce i žene koji dobro zarađuju, PKV je vrlo dobar odabir. Osiguranje se u početku znatno manje plaća u odnosu na zakonsko zdravstveno osiguranjem, dok za starije osobe privatno zdravstveno osiguranje može postati skupo. Stoga se privatno zdravstveno osiguranje preporučuje samo za one koji imaju dugoročno osiguran dohodak.

I za članove GKV-a doprinosi se povećavaju

Valja napomenuti da, posebno za one ljude koji prelaze godišnju stopu zarade, povećanje premija u zakonskom zdravstvenom osiguranju su porasle slično onima privatnim. Prosječno povećanje maksimalnog doprinosa u zakonskom zdravstvenom osiguranju od 1970. godine poraslo je za 6,05 posto godišnje, a u posljednjih deset godina taj porast prosječno je iznosio 3,43 posto godišnje.